Govori u posebnim prigodama – skupovi

Govor najave

Cilj govora najave je pripremiti publiku za govor koji slijedi. Uspjeh tog govora određenim dijelom ovisi i o govoru najave jednako kao i o dobrom uvodu ili efektnom završetku.

Iako na ova pitanja i govornik može dati odgovore u uvodnom dijelu govora, moderator ili predsjedavajući treba (pa makar sam sebi bez da sve informacije prenese publici) odgovoriti na sljedeća pitanja:

1. O čemu govornik govori? Koja je tema?
2. Zašto je to važno ovoj publici?
3. Zašto je govornik autoritet/kvalificiran da govori o toj temi?

Govor najave je u praksi „usputna forma“, ponekad se i predsjedavajući „love“ u publici ili nemaju sve potrebne informacije pa nešto usputno „kombiniraju“. Zato kod govora najave posebno naglašavamo pripremu. Bez pripreme taj govor najave postaje kupus i petljanje i kod publike izaziva sumnje u autoritet i govornika i moderatora, čak i cijelog okupljanja.  Govor najave, kao i sve ostale govore u posebnim prigodama, treba naučiti. Iako akademski i poslovni konteksti dozvoljavaju uporabu bilježaka, vrijeme kad se govor najave mogao pročitati u cijelosti, na sreću, je iza nas. Naravno, nitko ne očekuje da ćete naučiti nečiji životopis od riječi do riječi, ali će govor svakako biti efektniji ako veći dio dolazi iz glave nego s papira. Komunikacija i mediji se posljednjih desetljeća rapidno mijenjaju te je komunikativnost tj. interakcija između govornika i publike, odnosno u ovom kontekstu moderatora, govornika i publike ono što se očekuje. Tu papir stvara barijeru. Vi ste osoba kojoj publika vjeruje, praktički po funkciji, jer ne biste trebali biti moderator ili predsjedavajući ako niste kompetentni, te će na temelju vaših riječi stvarati dojam o govorniku. Dajte sve od sebe da potaknete pozitivnu komunikaciju. Ovisno o kontekstu opisane govorničke tehnike lakše ćete primijeniti ako čovjeka poznajete ili upoznate. Na isti način bolje pamtimo primjerice povijesne ličnosti ako vidimo sliku ili fotografiju (jer više nisu samo imena nego imaju i ljudski oblik) ili ako čujemo neki sočan detalj o njima.  Pazite na izgovor imena i prezimena. Ako niste sigurni kako se nečije ime izgovara – pitajte ga! To nije nikakva sramota, dapače, pokazujete da se trudite i da vam je stalo. Naravno, ako to učinite prije govora najave a ne ako zastanete tijekom govora i krenete se dovikivati s govornikom (izbjegavajmo čak i onu šarmantnu rečenicu Jesam li to dobro izgovorila?). Osim na ime treba pripaziti i na faktografiju. Ako je netko napisao 3 knjige tu je uloženo puno više rada i znoja od onog tko je napisao jednu. Na to sve treba obratiti pozornost. Onda dolazimo do naslova. Autor je odredio naslov. Moderator treba navesti naslov precizno od riječi do riječi. Igranje s humorom u govoru najave je igranje s vatrom. Ponekad dobro dođe da se zagrijemo posebno nakon što se energija potrošila tijekom cijele sesije ili dugog konferencijskog dana, no lako se opečemo. Što se sadržaja tiče, iako ste pročitali sažetak, možda i cijeli rad ili cijelo izlaganje, najava strukture govora je posao govornika. Ne moderatora!

Kada imamo čast i zadovoljstvo najaviti nekog uspješnog (a da nije pozvano predavanje) nemojte se previše zavući u biografske zakutke. Treba izdvojiti ono što je važno za tu određenu temu i u tom određenom kontekstu. Izbjegavajte preduge uvode. Što je govornik uspješniji i uvod će biti duži (ako to protokol dozvoljava), no pretjerivanje, posebno u javnom govoru nije nikad dalo rezultata. Ako ne znate kako se izraziti pokušajte izbjeći istrošene fraze i klišeje. Ovaj govornik je toliko poznat da ne treba posebnu najavu… Ne! Nemojte ni nabrijavati atmosferu hvaleći govornika. Što ćete ako ih razočara?

Na kraju treba uskladiti prijelaz od moderatora do govornika. Popratiti ga neverbalnim znakovima koji su smisleni i usklađeni sa situacijom.

Savjeti:

1. Kratko (i slatko!)  – do 2 min.
2. Ako morate čitati pripremite prikladne bilješke (veliki font). Da biste izbjegli bilješke pokušajte se osamiti malo prije govora i pročitati pripremljen tekst nekoliko (cca deset) puta. Na taj način ćete zapamtiti skoro sve, u bilješke tek povremeno pogledavati i ostvariti dobar kontakt s publikom.
3. Nekoliko dana ili čak tjedana ranije korisno je kontaktirati govornika i provjeriti govor najave. To se naravno radi u slučajevima kada je skup organiziran samo zbog jednog velikog i uvaženog imena ili za plenarne predavače na znanstvenim konferencijama. Ponekad možete i kontaktirati suradnike ili prijatelje govornika koji vam mogu otkriti neke zanimljivosti i anegdote. Čak i ako ne kontaktirate osobu ranije jer smatrate da to nije potrebno ili je želite iznenaditi govorom najave (ima i takvih slučajeva), bilo bi dobro da provjerite izgovor imena. Bilo kod govornika osobno ili suradnika ili govornika istog materinskog jezika (to ne mora biti jamstvo jer primjerice Varaždinci i stanovnici okolice Varaždina taj toponim izgovaraju s različitim naglaskom). Također, ako ga ne poznajete, predstavite mu se i upoznajte prije govora najave (dodaje autentičnost i toplinu samome govoru).
4. Ako se radi o velikom i izrazito formalnom događaju razmišljajte i o logistici. Provjerite mikrofon, govornicu, mjesto gdje govornik sjedi, vodu na govornici, udaljenost govornika od moderatora itd.
5. Ako je prikladno (na znanstvenim skupovima nije uobičajena praksa) povedite pljesak. Ako odmah poslije izlaganja ide vrijeme za postavljanje pitanja pripremite par pitanja za slučaj da publika ne postavi nikakva. Tijekom rasprave, vodite računa o vremenu i diskretno (možemo postaviti još jedno pitanje) najavite završetak. Nakon zadnjeg pitanja zahvalite govorniku, i opet, ako je prikladno povedite pljesak.

 

Pitanja i odgovori

Predsjedavajući ili moderator treba postaviti prvo pitanje ako se nitko iz publike prije ne javi. Ako je puno pitanja iz publike a i predsjedavajući ima svoje pitanje on čeka do kraja. Čak i riskira da uopće ne postavi pitanje nego da to tome razgovara s govornikom u pauzi ili mu pošalje mail.

U nekim situacijama i govornici ispune tu rupu rečenicom poput: Najčešće me poslije govora publika pita… ili čak da tijekom pauza posadi koje pitanje kod zahvalnih sugovornika (Dobro pitanje, nadam se da ćete mi ga postaviti poslije izlaganja.)

Što ako pitanje iz publike nije pravo pitanje nego pokazivanje? Dakle, što ako slušača ne zanima što mu govornik može odgovoriti već vrijeme rasprave koristi za samopromociju. U tom slučaju govornik treba parafrazirati pitanje iz čega će se vidjeti da pravog pitanja nema (Dopu

publika ne postavi nikakva. Tijekom rasprave, vodite računa o vremenu i diskretno (možemo postaviti još jedno pitanje) najavite završetak. Nakon zadnjeg pitanja zahvalite govorniku, i opet, ako je prikladno povedite pljesak.

 

Diana Tomić, Odsjek za fonetiku, Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu